Titlovi

– maksimalno 2 retka;
– 36-40 znakova po retku (uključujući razmake);
– vrijeme prikaza minimalno 1 sekunda, maksimalno 6-7 sekundi
– zabranjeno rastavljanje riječi crticom;
– nisu dopušteni pojedinačni veznici ili prijedlozi (npr. i, u, na) na kraju retka;

Standard YouTube platforme : Zadani font je Roboto Medium. YouTube nema formalni, vladini standard, ali pruža skup smjernica kako bi se osigurala čitljivost i udobnost gledanja.
Ključne smjernice:
– Ograničenje broja znakova: Ciljajte na otprilike 42 znaka po retku.
– Ograničenje broja redaka: Koristite najviše dva retka kako biste izbjegli preklapanje videozapisa.
– Vremenski raspored: Titlovi bi trebali točno odgovarati vremenu izgovorenih riječi.
– Čitljivost: Titlovi bi trebali ostati na zaslonu dovoljno dugo da ih prosječni gledatelj može ugodno pročitati.
– Formatiranje: Koristite ispravnu gramatiku, pravopis i interpunkciju kako biste osigurali jasnoću.

Smjernice za izradu titlova za YouTube možete pronaći ovdje.

Netflix Standard: Prije se koristio font Consolas, monospaced sans-serif font, ali kasnije su razvili vlastiti font robne marke, “Netflix Sans”.

Standard BBC platforme: Standardni font za titlove je Tiresias.

Zakonodavstvo o titlovanju: regionalne razlike:

Rusija:
Pravila titlovanja u Rusiji regulirana su GOST R 57767—2017 („Titlovi za filmske i video proizvode za osobe s oštećenjem sluha. Opći tehnički zahtjevi za osiguranje dostupnosti informacija“). Ključni zahtjevi ovog standarda uključuju:
1. Istovremeno se ne smiju prikazivati ​​više od dva retka titlova.
Svaki redak smije sadržavati najviše 38 znakova, uključujući razmake i interpunkcijske znakove.
2. Titlovi se moraju pojavljivati ​​i nestajati sinkronizirano s govornim dijalogom.
3. Tekst mora biti smješten u donjoj četvrtini kadra i ne smije se preklapati s drugim tekstom na zaslonu, grafikom ili licima govornika.

Pravila za izradu titlova za Rusiju regulirana su GOST-om R 57767—2017.

Europa
: Europska unija kreće se prema usklađivanju standarda pristupačnosti. Europski zakon o pristupačnosti (EAA), koji je stupio na snagu 28. lipnja 2025., utvrđuje paneuropske zahtjeve za pristupačnost proizvoda i usluga, uključujući audiovizualne medijske usluge. Zakon obvezuje emitiranje i usluge streaminga da osiguraju titlove za svoj sadržaj kako bi ga učinili dostupnim osobama s oštećenjem sluha. Ti se zahtjevi primjenjuju i na unaprijed snimljene i na prijenose uživo.

Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD): Ova direktiva potiče države članice EU-a da sadržaj učine pristupačnijim, uključujući i putem titlovanja.

Nacionalno zakonodavstvo: Mnoge europske zemlje imaju vlastite zakone o pristupačnosti, koji su često stroži od onih na razini cijele EU.

UK: Zakon o jednakosti iz 2010. zahtijeva od pružatelja usluga da osiguraju titlove. Ofcom postavlja kvote i smjernice za kvalitetu titlova, uključujući točnost i brzinu.

Njemačka: Zakon o jednakosti osoba s invaliditetom (BGG) i standard BITV 2.0 zahtijevaju točne i pristupačne titlove na web stranicama i mobilnim aplikacijama u saveznom javnom sektoru.

Francuska i Španjolska: Ove zemlje također imaju zakone usmjerene na osiguranje digitalne dostupnosti, što utječe na zahtjeve za titlovanje online videozapisa.

Nordijske zemlje Švedska, Norveška, Danska i Finska poznate su po svojim strogim nacionalnim politikama pristupačnosti, koje često premašuju osnovne zahtjeve EU-a. 

Primarni propis o titlovanju u Latviji
odnosi se na upotrebu jezika. Zakon o državnom jeziku propisuje da filmovi moraju biti sinkronizirani ili titlovani na službeni državni jezik, a to je latvijski. Iako titlovi na drugim stranim jezicima mogu biti dopušteni, postoji politički pritisak da se titlovi ograniče na službene jezike Europske unije. 

Smjernice za titlovanje za Latviju možete pronaći ovdje.

U Sjedinjenim Američkim Državama postoji nekoliko saveznih zakona koji reguliraju korištenje titlova. Zakon o Amerikancima s invaliditetom (ADA): Ovaj zakon zabranjuje diskriminaciju na temelju invaliditeta i zahtijeva od državnih i lokalnih vlasti, kao i tvrtki i neprofitnih organizacija koje služe javnosti, da osiguraju učinkovitu komunikaciju. Sudovi su proširili primjenu ovog zakona na online sadržaj, uključujući video. Zakon o rehabilitaciji (članci 504. i 508.): Ovi članci zahtijevaju od saveznih agencija i organizacija koje primaju savezna sredstva da svoju elektroničku i informacijsku tehnologiju, uključujući video, učine dostupnom. Savezna komisija za komunikacije (FCC): FCC postavlja propise za televizijske emitere i kabelske i satelitske pružatelje usluga. Od 1. siječnja 2006. 100% novih, neizuzetih video programa na engleskom jeziku mora imati titlove. FCC također postavlja standarde kvalitete titlova za točnost, vrijeme, potpunost i položaj na zaslonu. 
Zakon o pristupačnosti videa komunikacija 21. stoljeća (CVAA): Ovaj zakon, donesen 2010., proširio je zahtjeve za titlove za online videozapise koji su se prethodno emitirali na televiziji.

U Aziji
je regulacija titlovanja manje centralizirana i više ovisi o zakonodavstvu svake zemlje. Opći međunarodni standardi često služe kao smjernica.

Kina: Postoje detaljni stilski vodiči za titlovanje na pojednostavljenom i tradicionalnom kineskom jeziku, koji definiraju parametre kao što su broj znakova po retku (otprilike 15-20 za azijske jezike), pozicioniranje, vrijeme prikaza i korištenje interpunkcije. Općenito, regija bilježi porast korištenja titlovanja ne samo za osobe s oštećenjem sluha već i za prevladavanje jezičnih barijera, s obzirom na veliku jezičnu raznolikost azijsko-pacifičke regije.

Vrijedi napomenuti da, iako se međunarodni standardi poput BBC-jevih smjernica često koriste kao osnova, svaka zemlja može imati svoje jedinstvene kulturne i jezične karakteristike koje utječu na praksu titlovanja.

Odabir fonta za podnaslove: Dajte prioritet čitljivosti i pristupačnosti

Prilikom odabira fonta za titlove, ključni čimbenici uključuju čitljivost i pristupačnost širokoj publici, uključujući i one s oštećenjem vida. Iako ne postoje stroga pravila, smjernice i industrijski standardi preporučuju jednostavne, jasne fontove bez serifa.

Preporučeni fontovi:  Stručnjaci i razne platforme ističu nekoliko fontova koji su se pokazali dobrima za korištenje u titlovima:
1. Roboto: Ovaj je font standard za titlove na YouTubeu i većini Googleovih usluga. Roboto nudi širok raspon stilova i dobru čitljivost, posebno pri radu s dugim rečenicama.
2. Helvetica: Popularan izbor u svijetu emitiranja i oglašavanja, Helvetica je poznata po svojim čistim linijama i čistom dizajnu. Ovaj se font smatra jednom od klasičnih i lako čitljivih opcija za titlove.
3. Arial: Jednostavan i siguran izbor, Arial je zadani font na mnogim Microsoftovim uređajima. Njegov neutralni dizajn čini ga izvrsnom opcijom za titlove bez odvraćanja gledatelja od videa.
4. Verdana: Ovaj je font posebno dizajniran za čitljivost na zaslonima niske rezolucije. Njegov sažeti stil čini ga prikladnim za manje zaslone.
5. Tiresias: Ovaj je font posebno stvoren za slabovidne osobe i standard je za titlovanje BBC-a.
6. Open Sans: Poznat po svojoj iznimnoj čitljivosti na zaslonima različitih veličina, od mobilnih uređaja do velikih zaslona.

Osnovne smjernice za odabir fonta: Prilikom odabira fonta za titlove imajte na umu sljedeće smjernice:
1. Jednostavnost i jasnoća: Izbjegavajte stilizirane i dekorativne fontove jer mogu otežati čitanje.
2. Sans-serif fontovi: Većina stručnjaka preporučuje korištenje ovih fontova jer na ekranima izgledaju čišće i modernije.
3. Veličina fonta: Treba biti dovoljno velika da se udobno čita, ali ne toliko velika da prekriva značajan dio slike. Preporučena početna točka je 22 boda i prilagođava se po potrebi.
4. Kontrast: Kako biste osigurali dobru vidljivost, koristite boje visokog kontrasta, poput bijelog teksta na tamnoj pozadini ili crnog na svijetloj pozadini. Klasična žuta boja titlova često se postiže korištenjem Helvetica Medium Italic fonta.
4. Poravnanje: Tekst poravnat ulijevo općenito je lakše čitati.

U konačnici, najbolji način za odabir fonta titlova je provođenje vizualnog testa kako biste bili sigurni da je čitljiv na različitim uređajima i u različitim video scenama. Glavni cilj je učiniti sadržaj dostupnim i razumljivim najširoj mogućoj publici.